Otvoreno pismo gospodina Ibrahima Hadžića povodom Odluke beranskog parlamenta

Povodom Odluke beranskog parlamenta da privremena deponija bude locirana u mjestu Šemovac na planini Cmiljevica,  dobili smo otvoreno pismo gospodina Ibrahima Hadžića, književnika i mikologa, Rožajca koji živi u Beogradu, koje objavljujemo u cjelini.

ROŽAJSKA JADIKOVKA

Možda sam promašio temu. Možda se od mene očekivalo da pišem o cveću i pečurkama – no od toga bi bila mala korist. To je tema u ovom gorućem slučaju za đake osnovnih škola.

Da li se glas rožajskog građanina može mjeriti sa glasom građanina Berana, recimo građanina Beransela ili nekog drugog naselja koje pripada beranskoj opštini? U okvirima plemena i opština ne, ali na nivou države Crne Gore i propisane ravnopravnosti – da, tj. morao bi biti iste težine glasu građanina Berana. Mi se Rožajci osjećamo jednakim sa svim građanima Države i kao takvi imamo puno pravo da se usprotivimo usvajanju lokacije na kojoj će biti istovarano kompletno beransko smeće, od komunalnog do medicinskog. Teren na kojem treba da se nađe rješenje za Berance je smrtna presuda za Rožajce. Smrtna presuda ne zbog zle namjere komšija već zbog konfiguracije odabranog terena, odnosno sliva voda i strujanja vazduha. Kroz usku rožajsku dolinu protiču sve vode koje se skupljaju sa okolnih brda i planina, pa treba očekivati da će se prema naselju Rožaje, a i cjelokupnoj prirodi, uputiti i nečiste vode i vazduh sa buduće deponije. Odloženo smeće će atmosferske padavine spirati i površinskim a i podzemnim putevima raznositi i donositi u naše mjesto prvo preko rječice koja protiče kroz selo Koljeno, zatim rijekom Županicom, i sve to unositi u Ibar na ulasku u Rožaje. Vazduh će se zagaditi, vode će se zagaditi, zemljište će se zagaditi. Ovo nije proročanstvo iz Apokalipse, ovo je realna slutnja koja će zadesiti naše Rožaje. Sve ove nedaće proizvešće nemjerljivu i nepopravljivu štetu. U nezdravoj sredini stanovništvo će ispaštati, raširiće se bolesti, i nekada zdrav i u pogledu prirodnih ljepota rajski kraj, biće osuđen na propast i zatiranje.

Molimo komšije Berance da se ne ponašaju nasilnički prema manjinskom stanovništvu. Molimo ih da ne žrtvuju naše naselje koje je starije od njihovog. Mi smo svjesni problema sa smećem koje oni imaju. Mi znamo da lokacija na kojoj je planirana deponija pripada njihovoj opštini, ali ona kompletno gravitira Rožajama. Ni mi nijesmo sretni sa našom lokacijom na kojoj odlažemo smeće, ali ponavljamo, naša prostorno skučena opština, koja po konfiguraciji zemljišta predstavlja jedan tijesnac, usjek, osuđena je da kroz nju protiču sve vode sa vrhova planina, pa u ovom slučaju i vode koje će se slivati i sa beranskog smeća koje će biti smješteno na ekološki predivnoj lokaciji Lokve.

I da navedemo ovaj primjer: Rožaje se nalazi u tako skučenom prostoru da jedna jedina kotlarnica iz ugostiteljskog objekta u centru grada, u toku zime zagađuje vazduh cijelog centra da se od dima jedva može disati na tom prostoru. A šta da očekujemo od deponije velikog naselja kao što je Berane, koja će se, nažalost, svakim danom uvećavati.

Kažu da susjedi ne smiju jedni drugima da nanose štetu. Postoji građanski red koji se mora poštovati, pa čak i u pogledu preglasne muzike ako smeta komšijama, a šta tek da kažemo o smradu i nečistoćama svake vrste koje će u crno zaviti naš nadaleko po prirodnim ljepotama poznati i čisti kraj.

I još jedan propis: izvori zagađenja, u ovom slučaju deponije smeća, ne smiju se podizati na najvišim već na najnižim tačkama jednog naselja.

Ibrahim Hadžić,književnik i mikolog, po rođenju Rožajac i istraživač prirode rožajskog kraja

4. IV 2014. Beograd